Jesen u mom zavičaju

U procesu starenja sam uspjela uočiti da postoji nekoliko godišnjih doba. Nije više godišnje doba iščekivanja ljeta i godišnje doba iščekivanja Božića. Sve one nijanse između koje godinu čine neodoljivo šarenom. Poneke nijanse korone i ostalih nametnika zamute paletu al ispere se to već nekako s vremenom. Ono što me oduševljava u sivoj zavjesi jesenske magle je svo to veselo lišće koje se uporno trudi biti što šarenije da odradi još taj finalni tač prije nego se preda pustoši zimskih grana. Topli napitak na hladnom balkonu u mekanoj dekici s najdražim društvom dodatni su začini ugodnog života prošaranog jesenskim tonovima.

Nakon malo jesenskog poetskog izražavanja i ispucavanja želim reći da se i dalje skroz jako veselim stotinama metara lampica po dvorištu i šašavom pomalo neugledno-blentavom boru okićenom bez reda i poretka s milijun ljubavi uz najnoviji i najdraži ukras od 8 kila žive vage al o tome drugom prilikom