Mali znak pažnje

Ovo će bit kratki post o malom znaku pažnje koji je prerastao u veliki projekt za moje male šivačke sposobnosti. Kocka ima 6 strana. Svaka strana ima svoju priču. Ne zvuči komplicirano. Vrlo vjerojatno ni nije spretnijim rukama. Ja sam se uspjela fino zapetljat u tom broju pa sam tako uspjela sašit kocku s 5 strana i čudit se višku.  Živjela paralica konaca i živaca. Spasila je oboje. Naučit ću kad tad neki lijepi krasopis na mašini pa će kocka sasvim sigurno imati neku elegantniju notu, bit finjak. Oduševljava me ideja "otvaranja vrata". Efekt iznenađenja. Kakvo veselje se krije ispod. Jež s nekoliko razina filca. Priznajem, najbolji dio mi je cik cak rezanje. Nikad nisi dovoljno star da te to prestane oduševljavat. Ako te to ne oduševljava daj razmisli još jednom i daj priliku.

Baloni koji se čičkaju po boji. Jednog stisneš  pa skviči kao prava pravcata igračka, drugog gužvaš pa šuška ili trećeg pak treseš da bi zazvonila zvonca. Meni osobno se jako sviđa cvijet s druker laticama. Jednostavno, jasno, čitko i naravno šareno. Cif i kopča djeluju mi dosta banalno, al ja znam zavezat čak i tenisicu tako da je ta strana dobar početak ficlekima koje tek čekaju ta velika znanja i otkrića. Zadnja strana minky ko minky ilitiga bradavičasti pliš od milja koji je uvijek zabavan i mekan. Ipak nije skroz kratki post jer sve nešto ukratko želim opisati nešto za mene tako veliko pa eto malo više teksta.